O meni

Zovem se Mirjana Redžić. Završila sam srednju medicinsku školu, studirala i završila filozofiju, bavila se psihoneuroimunologijom, postala geštalt psihoterapeut, praktičar Theta healing – a, praktičar Tesla metamorfoze, NLP master…Stalno sam tražila nešto novo, bolje, efikasnije, što mi ni jedna škola nije mogla u potpunosti dati. Uvek sam se pitala da li ću naći i otkriti to što tražim. Nikad nisam odustajala i tako sam sakupljala saznanja i počela da ih primenjujem. I dalje stalno istražujem.
Radim sa klijentima već dugi niz godina, i to kod nas ali i u inostranstvu. Otklanjajući sopstvene blokade na mom putu, i klijenti su to isto doživljavali na sopstvenom. Pomažući drugima, pomagala sam i sebi u otkrivanju sve efikasnijih i bržih načina kako da se dođe do rešenja problema. Ključ je uvek u nama, samo treba znati koji ključ otključava koju bravu, tj. problem. Često su rešenja vrlo jednostavna, ali nam kadkad treba puno vremena da ih otkrijemo. Zato je često pomoć terapeuta potrebna da nam ukaže na stvari koje ne vidimo sami.
Iako radim kao profesor u srednjoj školi, moja ljubav je uvek bila rad sa ljudima i rešavanje psiholoških zamki u koje nas um uvuče. Interesantno je koliko me to drži čitav niz godina.. Rad na sebi je ono što me uveliko inspiriše. Zapravo, onoliko koliko sam sama na sebi radila i osvešćivala sopstvene procese, toliko su i moji klijenti imali dobiti od toga. S toga je moj rad na sebi prosto moj moto i vodilja, inspiracija za život. Svaku prepreku koju sam savladala u sebi, dobro mi je došla za pomeranje sopstvenih granica. Tako se i moji klijenti osećaju kad radim sa njima, uvek stvari sagledamo iz nekog drugog ugla. Pronalazimo još neki način viđenja situacije kao i novu mogućnost rešavanja istih. Time klijenti dobijaju uvid da postoji više mogućnosti a ne samo jedna jedina za svaki problem. Ukoliko postoji samo jedan način, onda smo uslovljeni njime, i uvek reagujemo na isti način a onda je i rezultat opet isti.
U svom radu sam se susretala sa klijentima sa različitim blokadama i konfliktima, bilo sa samim sobom ili sa drugima. U pitanju su bili problemi sa učenjem, depresija, strahovi, bračni problemi, problemi u komunikaciji, nesigurnost, porodični problemi, anksioznost, opsesivno kompulzivni poremećaji,…… Uvek je bilo uspeha, manje ili više, u zavisnosti koliko je klijent otvoren i spreman za rad. Međutim, povratne informacije koje sam dobijala od ljudi sa kojima sam radila su za mene vrlo značajne. Zahvaljujući njima stalno tragam i usavršavam se. Nisam od onih koji se hvale brojkama klijenata. Ja takvu statistiku ne vodim. Važan mi je kvalitet rada i zadovoljstvo klijenta. Samo mi to daje snage u radu. I tu se moje istraživanje ne zaustavlja. I dalje tragam za metodama koje će biti univerzalne i obuhvatne, jednako primenljive na sve ljude, bez obzira na boju kože, religiju ili političko stanovište, obrazovanje… Zdravlje, psihičko i mentalno, bi moralo biti jednako za sve ljude i dostupno. Moja misija nije samo da svojim klijentima prenosim znanje i pomažem da otkriju svoje blokade, vec i da živim istu tu istinu koju otkrivam. Klijenti to prepoznaju kod mene.
S obzirom da sam preko 15 godina radila u prosveti, uočila sam kako su naši tinejdžeri duboko nezadovoljni sobom jer su upisali “školu koju su mogli a ne onu koju su hteli”. Želeli su da budu na nekom drugom mestu, da se bave drugim stvarima, a nisu u tome uspeli. Bili su često agresivni ili bezvoljni, a zapravo je razlog njihovih emocija bio negde drugde. Mlad čovek uvek misli kako je za njegov neuspeh kriv neko drugi, obično mama ili tata (ili staratelji, život…). A da li je baš tako? Nisu spremni da prihvate odgovornost. Ako nisu uspeli da upišu školu koju su želeli, možda nisu imali dovoljno bodova na prijemnom, ili nisu bili dovoljno dobri đaci da bi bili primljeni u željenu školu, ili uopšte ne vole školu, ili nisu motivisani za učenje. S druge strane, i roditelji mogu da ih guraju u neka zanimanja za koja oni nemaju interesovanja. I kao rezultat toga često nastane depresija ili revolt. A kada dođemo u neke zrele godine više ni ne znamo otkud mi tu gde jesmo, kako smo stigli dotle, šta nas je tu dovelo, kako iz toga da izađemo.
Naši problemi nisu slučajno tu. Nema krivca za to što nam se dešava. U stvari, baš suprotno, to je naša pomoć na putu isceljenja. Iako zvuči kao fraza, ipak nije tako. Problem nas jasno navodi u kom pravcu treba da tragamo, usmerava nas. Nismo savršeni ( iako često mislimo da jesmo), ali se na sopstvenim greškama čovek najbolje uči.
A gde su Vaše zablude i prepreke? Možete li ih prevazići? Koja Vas verovanja sprečavaju da to učinite? Da li ste srećni ili pak uplašeni, bez posla, anksiozni ili osećate da nema izlaza? Možemo zajedno da istražujemo na Vašem putu ka slobodi od trenutne zaglavljenosti. Život je suviše kratak da bi ga živeli skučeni i uplašeni. Dodjite da zajedno otkrivamo lepotu poruka koje nam život daje kroz problem i učimo se zahvalnosti. Uvek problem sadrži i rešenje. Nađimo ga!
